Ukratko, na tržištu električne energije trguje se robom između kupaca i prodavatelja. Cilj takvih tržišta jest osigurati dovoljno energije kako bi u svakom trenutku potražnja bila zadovoljena.

Na tržištu električne energije dvije su glavne strane: proizvođači (fosilna goriva, nuklearna energija i izvori poput vjetrenih turbina i solarnih panela koji proizvode električnu energiju) i potrošači (primjerice, maloprodajne tvrtke koje energijom opskrbljuju različite korisnike, od velikih industrijskih potrošača do kućanstava).

Električna energija proizvodi se u elektranama (ponekad i onim distribuiranim), a zatim je energetski opskrbljivači prodaju potrošačima. Kupnja i prodaja električne energije poznati su kao trgovina električnom energijom, a regulira se ugovorima o kupnji i prodaji električne energije.

Proizvođači i potrošači nisu jedini akteri koji djeluju na tržištu električne energije. Prije negoli objasnimo koje sve vrste tržišta imamo u Europi, pogledajmo koje su uloge svih tržišnih sudionika.

Složena mreža povezuje tržišne sudionike i omogućuje im da proizvode, prenose i distribuiraju električnu energiju potrošačima. Na koji način ti sudionici djeluju međusobno?

Proizvođači električne energije proizvode velike količine električne energije koristeći se različitim tehnologijama, od ugljena i plina do nuklearnih i obnovljivih izvora energije. Proizvedenu električnu energiju prodaju na tržištu sklapanjem ugovora, istovremeno se natječući s ostalim proizvođačima kako bi mreži isporučili energiju.

Energijom se može trgovati na burzi električne energije ili izravno između dvije strane, tj. bez nadzora posrednika (vidjeti članak o izvanburzovnom trgovanju).

Voditelj bilančne grupe (VBG) pravni je subjekt koji svakodnevno trguje na burzi električne energije uime korisnika i opskrbljivača. Osim toga, odgovoran je za postizanje ravnoteže između potrošnje i proizvodnje kako bi tijekom bilo kojeg razdoblja trgovanja (primjerice, u Češkoj je to razdoblje od 60 minuta) razlika bila što je bliža nuli (budući da voditelj bilančne grupe obično nema online podatke o cjelokupnoj stvarnoj potrošnji/proizvodnji, odstupanje nije jednako nuli). Ukratko, voditelj bilančne grupe za neposrednu ravnotežu između proizvodnje i potrošnje odgovara operatoru tržišta električne energije.

Operator tržišta električne energije radi obračune odstupanja sudionika na tržištu i svaki ih mjesec šalje svim voditeljima bilančnih grupa.

Nadalje, operator tržišta (HROTE - Hrvatski operator tržišta energije d.o.o.) određuje cijene i omogućuje transakcije između proizvođača i potrošača na tržišnoj platformi, te organizira tržište dan unaprijed i unutardnevno tržište (spomenuti pojmovi objašnjeni su u nastavku članka). Proizvođači nude svoju električnu energiju na prodaju, dok kupci daju ponude za njezinu kupnju kako bi zadovoljili potražnju. Operator tržišta zatim uparuje ponude za prodaju s ponudama za kupnju kako bi se zadovoljili svi uvjeti tržišnih sudionika.

Iako proizvodnju i potrošnju energije možemo planirati što je preciznije moguće (kako bismo bili sigurni da ponuda zadovoljava potražnju), takvi planovi nikada nisu savršeni, što rezultira odstupanjima. Operator prijenosnog sustava (OPS) intervenira u slučajevima kada se odstupanja moraju uravnotežiti kako bi se spriječio raspad, a to postiže zahvaljujući pomoćnim uslugama.

Osim što upravljaju odstupanjima, OPS-ovi su odgovorni za upravljanje visokonaponskim prijenosnim vodovima koji električnu energiju prenose od proizvođača do distribucijskih mreža. Istovremeno, operatori distribucijskog sustava ili ODS-ovi upravljaju niskonaponskim distribucijskim mrežama koje struju isporučuju kućanstvima i tvrtkama.

Iako drugdje u svijetu postoje drugačiji regulatorni modeli, Europska unija deregulirala je svoja elektroenergetska tržišta. Pogledajmo temeljnu podjelu europskih elektroenergetskih tržišta.

Kako bi se osigurala kontinuirana opskrba klijenata električnom energijom po najnižim cijenama, kupci i prodavatelji energije finaliziraju transakcije o budućim isporukama dogovorenima ili godinama unaprijed ili tek nekoliko minuta prije „isporuke“ odnosno trenutka kada se upali svjetlo.

Tzv. unaprijedni ili forward ugovor predstavlja bilo kakvu transakciju na tržištu električne energije koja je dogovorena više od jednog dana prije same isporuke.

Glavna prednost trgovanja unaprijed jest zaštita dobavljača, kupaca i potrošača od nepredviđene cjenovne volatilnosti. Kupcima i prodavateljima omogućuje da se dogovore oko cijene znatno prije stvarne isporuke energije. Osiguravanje ugovora unaprijed i po cijeni koja odgovara i kupcu i prodavatelju oblik je zaštite od rizika i može sniziti troškove poslovanja obiju strana.

Transakcije koje su zaključene nakon unaprijednih transakcija, tj. od dana prije isporuke do nekoliko minuta prije same isporuke, smatraju se promptnim ugovorima. Promptno tržište dijeli se na dva osnovna segmenta:

Trgovanje energijom dan unaprijed odnosi se na kupnju i prodaju energije čija isporuka slijedi dan kasnije. Na tržištima dan unaprijed pazimo da postoji dovoljna količina energije kako bi se zadovoljila očekivana potražnja.

Kupci i prodavatelji podnose ponude za prodaju i kupnju točno određene količine energije po određenoj cijeni. Operator tržišta obrađuje te ponude i uz pomoć različitih algoritama uparuje kupce i prodavatelje i određuje konačne cijene na tržištu dan unaprijed. Cijene na tržištu dan unaprijed zatim se koriste kao referenca za tržište u stvarnom vremenu, na kojem se energija kupuje i prodaje za trenutnu isporuku.

Tržište dan unaprijed nikada nije u potpunosti u skladu sa stvarnom unutardnevnom cijenom zbog stalnih kolebanja potrebe za energijom no predstavlja kvalitetnu referencu za buduće cijene energije jedan dan unaprijed.

Unutardnevno trgovanje na europskim promptnim tržištima odnosi se na kupnju i prodaju električne energije istoga dana kada se isporučuje električna energija. Takva vrsta trgovanja odvija se svaki sat/pola sata/u nekom drugom vremenskom okviru (ovisno o zemlji), dok se cijene električne energije određuju u stvarnom vremenu na temelju ponude i potražnje.

Nekoliko čimbenika, uključujući ponudu i potražnju, određuju cijene na unutardnevnom tržištu. Naime, na cijene utječu tržišni uvjeti poput vremenskih prilika, troškova goriva i dostupnosti obnovljivih izvora energije. Općenito govoreći, unutardnevne cijene odražavaju trenutne tržišne uvjete, a određuju se kombiniranjem tržišnih sila i djelovanja kupaca i prodavatelja.

I neki drugi čimbenici, kao što su dostupnost prijenosnih kapaciteta i postrojenja za skladištenje, također mogu utjecati na unutardnevne cijene. Primjerice, ograničeni prijenosni kapaciteti mogu povećati cijenu energije jer je manja mogućnost prijenosa energije od mjesta njezine proizvodnje do mjesta na kojem je potrebna. Isto tako, ako se postrojenja za skladištenje energije koriste za skladištenje viška energije, i to može utjecati na unutardnevne cijene.

Unutardnevno trgovanje omogućuje korisnicima električne energije da prilagode svoju nabavu električne energije tržišnim uvjetima i tako iskoriste kratkoročna kolebanja cijena. To je ključan element cjelokupnog elektroenergetskog tržišta u Europi i osigurava učinkovito i pouzdano funkcioniranje elektroenergetskog sustava.

Zlatno pravilo za sve sudionike elektroenergetskog tržišta trebalo bi biti da što je preciznije mogućeprognoziraju vlastitu potrošnju i proizvodnju tijekom razdoblja prije isporuke (tržište dan unaprijed) i u vrijeme isporuke (unutardnevno tržište), i da onda izjednače te pozicije. U savršenom svijetu, u kojem niti jedan voditelj bilančne grupe ne bilježi odstupanja, ukupno odstupanje iznosi „nula“, operator prijenosnog sustava nema potrebe za korištenjem pomoćnih usluga, a ukupna cijena odstupanja jest „nula“, što onda smanjuje cijenu električne energije za krajnje kupce. Nažalost, takav svijet ne postoji no mi u tvrtki Nano Energies, koja djeluje kao agregator fleksibilnosti, možemo uravnotežiti sustav (ili prijenosni sustav) – ako je neuravnotežen – zahvaljujući fleksibilnosti. Time omogućujemo uravnoteženje mreže i veću zaradu naših korisnika.